U slučaju prestanka braka sporazumnim razvodom ili razvodom po tužbu, sud će u svojoj odluci odlučiti i o vršenju roditeljskog prava ukoliko roditelji imaju decu. U pomenutom slučaju, presuda će sadržati odluku o tome da li će roditelji tj. bivši supružnici zajednički vršiti roditeljsko pravo ili će vršenje roditeljskog prava biti povereno jednom roditelju.
Međutim, ukoliko su se nakon donošenja sudske odluke, određene okolnosti znatno promenile, u tom slučaju se može zahtevati izmena odluke o vršenju roditeljskog prava.
Ovakva vrsta postupka pokreće se podnošenjem tužbe pred nadležnim sudom, od strane lica koje je na to zakonom ovlašćeno, a kojom se traži promena vršenja roditeljskog prava.
Lica koja imaju pravo da u konkretnom slučaju podnesu tužbu jesu dete, roditelj kojem odlukom suda dete nije povereno na vršenje roditeljskog prava i organ starateljstva. Pomenuti postupak je zakonom predviđen kao hitan, a javnost je iz ovog postupka isključena kako bi se zaštitila privatnost učesnika u postupku.
S obzirom na prirodu predmeta postupka i njegovu naročitu hitnost, kod porodičnih sporova zakon predviđa da se prvo ročište mora održati u roku od 15 dana od dana prijema tužbe u sud, i po pravilu se ovakvi postupci sprovode na najviše dva ročišta.
Imajući u vidu predmet postupka, a to je izmena vršenja roditeljskog prava odnosno starateljstva, osnovno načelo kojim se sud rukovodi tokom celog postupka je najbolji interes deteta. U obzir će se uzeti činjenice koje se tiču uzrasta deteta, pola deteta i njegovih potreba, sposobnost roditelja da vrši roditeljsko pravo i mogućnost da zadovolji potrebe svog deteta. Dete koje ima navršenih deset godina može slobodno i neposredno da izrazi svoje mišljenje u toku postupka.
Takođe, važnu ulogu u ovom procesu ima i organ starateljstva- Centar za socijani rad, koji na zahtev suda iznosi svoje mišljenje u konkretnom predmetu. Njegovo mišljenje je značajno za predmetni postupak i sud ga uzima u obzir prilikom donošenja odluke.
Nakon što sud sprovede dokazni postupak i utvrdi sve relevantne činjenice, dužan je da izvede zaključak da li postoje okolnosti koje ukazuju da je celishodno i neophodno promeniti odluku o vršenju roditeljskog prava, vodeći se sve vreme najboljim interesom deteta.
Ukoliko je sud u toku postupka našao da je u najboljem interesu deteta da ono ipak bude povereno drugom roditelju na vršenje roditeljskog prava, te da je neophodna izmena prvobitno donete odluke o vršenju roditeljskog prava, usvojiće tužbeni zahtev tužioca.
U navedenom slučaju, sud će utvrditi model viđanja deteta za roditelja kojem nije povereno vršenje roditeljskog prava, a to znači da će dete imati pravo da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi, na način kako je odlučeno u sudskoj odluci.
Takođe, detetu pripada i pravo na određenu visinu izdržavanja- alimentaciju, koja treba da mu omogući najmanje onakav nivo životnog standarda, kakav uživa roditelj koji plaća alimentaciju.
Alimentacija predstavlja zakonsko pravo deteta na izdržavanje od roditelja koji ne vrši roditeljsko pravo i predstavlja novčani iznos koji se isplaćuje određeni vremenski period, predviđen zakonom.
Roditelj kojem dete nije povereno na roditeljsko staranje u obavezi je da svaki mesec plaća alimentaciju za svoje detet u iznosu koji je utvrđen presudom suda. Alimentacija može biti određena u fiksnom iznosu ili u određenom procentu i u tom slučaju ona ne može biti manja od 15% niti veća od 50% iznosa mesečnih primanja, pod uslovom da je roditelj u radnom odnosu.
Takođe, važno je napomenuti da se roditelj koji je nezaposlen, ne mođe osloboditi obaveze plaćanja alimentacije za svoje dete, budući da je dužan da se brine o detetu. U navedenoj situaciji, sud će odrediti minimalni iznos na ime izdržavanja koji će roditelj kao davalac izdržavanja biti u obavezi da plaća dok se ne zaposli.
Ukoliko roditelj koji je presudom obavezan da plaća alimentaciju ne ispunjava tu svoju obavezu, može se pokrenuti postupak prinudne naplate, kako bi se putem javnog izvrišitelja u izvršnom postupku naplatila dugovana alimentaciju i to sa pripadajućom kamatom.
Izbegavanje plaćanja alimentacije predstavlja i krivično delo prema Krivičnom zakoniku RS, što znači da se u slučaju ne davanja izdržavanja može podneti krivična prijava protiv roditelja koji izbegava plaćanje alimentacije.
Imajući u vidu sve navedeno kao i činjenicu da su porodični sporovi izuzetno osetljiva vrsta postupka, predlažemo angažovanje advokata koji će svojim stručnim znanjem i iskustvom pružiti adekvatnu pomoć, i između ostalog doprineti izbegavanju ili pak ublažavanju neprijatnih i stresnih momenata koji se neretko javljaju u ovakvim postupcima.
Kontaktirajte nas
Radujemo se što ćemo vas upoznati.